Tribina s katehezom za odrasle na Svetom Duhu – sakrament bolesničkog pomazanja

U ponedjeljak, 14. travnja 2014. godine, u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskoga održana je tribina s katehezom za odrasle na temu: Sakrament bolesničkog pomazanja. Tribinu je održao dr. sc. fra Ivan Karlić, franjevac konventualac.

Na samom uvodu dr. Karlić je istaknuo važnu činjenicu da Isus Krist želi biti preko sakramenata prisutan u svakom čovjeku kroz cijeli njegov život. Stoga nikada nikoga ne ostavlja prepuštena samom sebi ni u bolesti i smrti. Ovo je sakrament bolesničkog pomazanja, a ne posljednjeg pomazanja (posljednje pomasti) kako se često čuje u našim krajevima. Važno je da se bolesničko pomazanje u predaji Crkve susreće od najstarijih vremena, kako na Istoku tako i na Zapadu, iako su se obredi pomazanja, tijekom povijesti Crkve, mijenjali.

Sakrament bolesničkog pomazanja ima svoje biblijsko utemeljenje. Već Stari zavjet svjedoči da je pomazanje uljem raširen običaj, a imalo je razna značenja. Novi zavjet naširoko govori o Isusovoj stvarnoj skrbi za bolesne, i osobno i preko svojih učenika, istaknuo je fra Ivan. Isusu je stalo i do fizičkoga, i do duhovnog ozdravljenja; želi spasenje cijelog čovjeka. Kada svoje učenika šalje propovijedati, Isus im daje i nalog „liječiti bolesne“ (usp. Mt 10,7-8); oni su pak „mnoge bolesnike mazali uljem i ozdravljali ih“ (Mk 6,13; 16,17-18). Isus je sakrament bolesničkog pomazanja nagovijestio, odnosno utemeljio, slanjem apostola, kada im uz nalog naviještanja daje i nalog ozdravljanja. Dr. Karlić je posebno istaknuo Jakovljevu poslanicu (Jak 5,14-15). Ovaj tekst se smatra temeljnim biblijskim tekstom ustanovljenja sakramenta bolesničkog pomazanja. Iako nijedno svetopisamsko izvješće ne govori o stvarnom ustanovljenju ovog sakramenta od Isusa Krista, Jakovljeva poslanica izravno upućuje na spomenuti sakrament.

U povijesnom pregledu napomenuto je da su nastala i različita shvaćanja sakramenta. Praksa prvih kršćana ne razlikuje se od one Isusove. Važno pisano svjedočanstvo o ovom sakramentu je spis Traditio apostolica. Kasnije će teolozi u skolastici promišljati o sakramentu pomazanja koji se podjeljuje in extremis, tj. samo umirućima pa nastaje naziv extrema unctioposljednja pomast. Dok je Martin Luther izričito nijekao taj sakrament, crkveni sabor u Tridentu svečano proglašava tekst o sakramentu posljednjeg pomazanja. Stoljećima nastaje svojevrsno zatišje u promišljanju o ovom sakramentu, sve do Drugog vatikanskog sabora. U duhu preporuka sabora papa Pavao VI. objavio je Apostolsku konstituciju Sveto bolesničko pomazanje (Sacram unctionem infirmorum).

Govoreći o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta, dr. Karlić ističe da je Crkva, kao sakrament Isusa Krista, dužna brinuti i za bolesne. Radi se o sakramentu koji je usmjeren na cjelovito čovjekovo zdravlje, duhovno i tjelesno. Učinak sakramenta bolesničkog pomazanja proistječe od uskrslog Isusa Krista, naglasio je fra Ivan. Bolesničko pomazanje ne potiskuje stvarnost smrti, ne gazi nadu i život; ono daje nutarnju snagu približiti se Isusu Kristu u času muke i trpljenja. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Učinci sakramenta su posebna milost, sjedinjenje s trpećim Kristom, oproštenje grijeha, priprava za smrt. Materija sakramenta je bolesničko ulje, dok je forma riječi. Pri kraju ovog dijela kateheze, istaknuto je da ovom sakramentu pripada i popudbina. Popudbina, dakle, predstavlja znak posebne blizine raspetoga i uskrslog Isusa Krista s bolesnikom koji prelazi iz ovog života u vječni. Sakramentom bolesničkog pomazanja prima se milost potpore, mira, ohrabrenja, pouzdanja u Boga, ukratko – ozdravljenje duše.

Pri kraju kateheze spomenuta je i ekumenska problematika. U zaključnim riječima fra Ivan je rekao da je iskustvo bolesti i patnje, bez sumnje, jedno od najtežih ljudskih iskustava. Crkva se tijekom stoljeća trudi sakramentom bolesničkog pomazanja biti prava utjeha i ohrabrenje bolesnicima, odnosno želi vjerom i slavljenjem sakramenta posvjedočiti da je Isus Krist blizu svakom bolesniku. Na samom kraju, rečeno je, da je svrha sakramenta bolesničkog pomazanja dati osobite plodove Božje milosti kršćanima koji proživljavaju tegobe vezane uz bolesti ili starost.

Sljedeća tribina će se održati 12. svibnja na kojoj će biti riječi o sakramentu ženidbe.