Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Radujte se u Gospodinu!

#4IMG_4210

Slavimo 3. nedjelju Došašća. U njoj nam prorok Sefanija izgovara riječi ohrabrenja u kojima na radostan način govori o prisutnosti i pomoći Božjoj. To izražava riječima: „Klikći od radosti Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Ne boj se, Sione! Neka ti ne klonu ruke! Gospodin, Bog tvoj, u sredini je tvojoj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav!“

Na ovo ohrabrenje dolazi poticaj sv. Pavla koji Filipljanima upućuje riječi: „Radujte se u Gospodinu uvijek! Blagost vaša neka je znana svim ljudima, Gospodin je blizu.“ Pavao nas potiče da i mi u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem očitujemo svoje molbe Bogu. Jedino tako će mir Božji, koji je iznad svakog razuma, čuvati srca naša.

Luka nam opisuje razgovor između Ivan Krstitelja i mnoštva, koje ga je pitalo za savjet što im je činiti? Ivan dijeli savjete u kojima ljudi postaju braća i sestre. Govori o sebi kao preteči Isusa Krista koji će krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Kad je Ivan svojim slušateljima nagovijestio Isusovo rođenje, oni su postavili pitanje: Što nam je činiti? Kako se pripremiti na taj dolazak? Svatko je u svojoj savjesti osjećao da nešto treba promijeniti, kako bi postao dostojan duhovnih dobara koje Isus donosi. Ivan je svojim suvremenicima ukazao na vjernost u staleškim dužnostima: Neka svatko čini što mu njegov položaj donosi. Carinici neka budu pošteni, vojnici miroljubivi, svi ostali neka imaju darežljivo srce i otvorene ruke za nevolje i potrebe svoga bližnjega.

Što bi Ivan rekao danas nama? Božja je poruka aktualna i za nas. Upravljena je svima bez razlike. Na nama je da uvijek budemo spremni za Isusov drugi dolazak, kako bismo mogli postati dostojni dobara koja On donosi ljudima dobre volje.

Mnogi su izgubili svaku nadu. Zar ne bismo morali kao kršćani i njima reći da se rodila velika nada u Betlehemu i da od tog rođenja živi čitav svijet? Sam je Bog postao čovjekom, i to malen, jednostavan i siromašan, kako bi svojoj braći i sestrama donio novu nadu i smisao života.

Danas liturgija odjekuje pozivom na radost! Znamo li da je najbolji put i način kako bismo bili istinski radosni upravo taj da druge pokraj sebe učinimo radosnima i sretnima? Znamo li biti istinski mirotvorci?

Ivan govori svakom staležu napose. Ni mi ne trebamo tražiti nove ljude i novi svijet gdje bismo mogli razvijati svoje velikodušno i nesebično djelovanje. Uočimo one koji su nam najbliži. Možda su to  stari i nemoćni roditelji. Možda je to nerazumijevanje među članovima obitelji. Supruzi koji gledaju na ruševine svojih nadanja, djeca koja uzalud čekaju na ljubav roditelja. Tu ne treba mnogo pitati što nam je činiti? Treba promijeniti sebe i sav će se svijet oko nas mijenjati!

Nije nam dakle potrebno poći Ivanu na jordansku obalu. Do nas, koji ponekad zatvaramo svoje uši, dopire njegov glas i snažna poruka: „Promijenite se! Pripravite put Gospodinu!“ Onima koji poslušaju i dosljedno tome promijene svoj život te ga usklade sa svojim staleškim dužnostima, sam Bog obećava radost koja se nikad od njih oduzeti neće.

Ova nas nedjelja već upućuje i na Božić, koji se bliži. Priprava za taj veliki blagi dan nezamisliva je bez puta obraćenja.

Radujući se Božiću koji dolazi, otvorimo se milosti koja nam je dana u sadašnjosti, da bismo obnovljene prošlosti dočekali Spasitelja svijeta. Neka nam i ovaj dan Gospodnji bude duhovno osvježen ovim mislima, kako bismo Gospodina obraćena srca radosno iščekivali.

fra Martin Jaković, župnik