Kralju, podaj mir i jedinstvo Crkvi svojoj!
Dragi župljani, dragi hodočasnici!
U petak se u našu Baziliku trajno doselio bl. Alojzije Stepinac, prisutan među nama u relikvijama prvoga reda. Bolje društvo ni sveti Antun nije mogao poželjeti, a bolji dom od franjevačkoga i Antunova Stepinac nije mogao tražiti, posebno jer je i sam bio pripadnikom Franjevačkoga svjetovnog reda. Stepinčeva borba za istinu i pravednost, vjernost zagrebačke Crkve, ali i Crkve u Hrvata uopće, Svetoj Stolici – čuvajući tako snažno jedinstvo i neuništivost – primjer su svima nama.
Događaj koji će, barem srebrnim, ako ne i zlatnim slovima, biti upisan u povijest naše Župe i ove Bazilike.
Danas je 34. nedjelja kroz godinu i veselimo se blagdanu Krista Kralja. Ova nas svetkovina podsjeća da je Isus alfa i omega, početak i svršetak; sve u svemu, jedini dovoljan i najvažniji od svih – svakome dostupan, za svakoga jednako tu. Nije onda čudo što u životu blaženoga Alojzija pronalazimo nadahnuće i svi ga osjećamo nekako – „svojim“.
Svećenik, nadbiskup, kardinal… No, dopustite mi danas otkriti vam, a za one koji za to znaju – podsjetiti vas, da je blaženi Stepinac bio pred ženidbom s jednom prekrasnom dušom, Marijom Horvat. Njihova korespondecija opisana je u knjizi „Mladi Stepinac – pisma zaručnici“ u izdanju našega Veritasa. Knjiga prekrasno opisuje njihovu mladu ljubav i prijateljstvo.
„Moja je savjest čista“, istaknuo je dosljedno ostajući vjeran istini i Istini. Čuvao je hrvatsku povezanost sa Svetom Stolicom, znajući da bi udovoljavanje zahtjevima zločinačkoga režima značilo odsijecanje grane na kojoj sjedimo, rezanje žile kucavice duhovne povezanosti s Majkom i, u dogledno vrijeme, sigurnu duhovnu smrt i zastranjenje.
U vremenu podjela u našem narodu, ali i sveopćoj Crkvi, ne možemo ostati ravnodušni niti sjediti prekriženih ruku. Moramo moliti za jedinstvo i poniznost!
Više nego itko bl. Alojzije nas uči milosrđu, praštanju, jednakoj ljubavi prema svim ljudima, ali i istinoljubivosti, pravednosti, marljivosti i ponajvećma – postojanosti. Jer njome ćemo se spasiti, kako nas uče Pisma.
Svetac koji zna što znači biti zaljubljenim, što znači voljeti, što znači tražiti se. Svetac koji zna, u Duhu Božjemu, donijeti odluku za svoj život i postojano čuvati vjernost toj odluci sve do smrti. Svetac koji zna da postoje stvari za koje se u životu isplati darovati i vlastiti život jer jedino onda znamo da smo istinski živjeli. Takav svetac nadahnuće je svima nama; svetac mladih i djece, svetac starijih i bolesnih, svetac hrvatskoga naroda i kršćanske vjere!
Blaženi Alojzije, dobro nam došao i moli za nas!
fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike