Odlazak u mirovinu Vesne Dodig, tajnice župnoga ureda

Nakon 25 godina rada u zasluženu mirovinu odlazi tajnica župnoga ureda naših dviju Župa, gospođa Vesna Dodig. 

U ponedjeljak, 3. lipnja 2024. smo se s gospođom Dodig pozdravili u sklopu sjednice Župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća. Riječi pozdrava uputila je tajnica ŽPEV-a, gospođa Jadranka Travaš, a župnik joj je u ime svih vijećnika na dar uručio zlatnu krunicu kao uspomenu na godine rada.

U nedjelju, 9. lipnja na svetoj misi u 10.30 župnik fra Ivan uputio je riječi zahvale u ime župne zajednice, svojih prethodnika i svih hodočasnika. Nakon svete mise, fratri su ugostili gospođu Vesnu na samostanskom ručku, gdje joj je fra Josip Petonjić u ime samostana Svetog Duha uputio riječi zahvale.

U lipanjskom broju “Veritasa” i u Veritasovoj aplikaciji potražite razgovor s gospođom Vesnom koji je vodila Tanja Maleš, a u nastavku potražite pozdravne govore gospođe Jadranke Travaš i fra Ivana.

Zahvalni govor gospođe Jadranke Travaš u ime ŽPEV-a

Draga Vesna,
Bit ću iskrena i  priznati: kada sam saznala da bih ti u ime Župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća trebala zahvaliti za sve ove godine tvoga predanoga rada, najprije  sam pomislila: „Ma to ću ja nešto spontano izreći…“
A onda, razmišljajući tako što bih sve željela reći, počela su navirati sjećanja i misli, vrativši me u 2003. godinu, kada si došla u našu župu i počela raditi kao tajnica župnoga ureda i onda su me obuzele emocije… S jedne strane, radost što nam je jedna takva osoba kao što si ti godinama bila tako blizu, a s druge strane tuga zbog tvoga odlaska, pa mi se činilo da je ipak bolje to i napisati.
Draga naša Vesna,  mislim da je u ovom trenutku stvarno teško naći takve riječi koje bi mogle opisati sve ono što si ti za sve nas župljane, a i ne samo župljane, značila i bila  svih ovih godina.
Evo, mislim da neću pretjerati i da će se većina usuglasiti sa mnom, ako kažem da si  sve ove godine bila naš anđeo. Uvijek sa smiješkom na licu i blagošću dočekivala bi svakoga posjetitelja župnoga ureda; strpljivo i mirno trudila si se riješiti svačiji problem i za svakoga si našla vremena, a na tome su ti svi bili neizmjerno zahvalni i s radošću na licu napuštali župni ured.
Mi, župljani smo pak često, obuzeti našom užurbanom svakodnevnicom, utrčavali u župni ured, sa željom da upišemo misnu nakanu, platimo hodočašće ili smo pak samo trebali neku informaciju, a ti bi i tada, strpljivo i blago, prenoseći na nas svoju mirnoću, nastojala ugoditi svim našim željama.  
Mislim da ćemo se svi usuglasiti da je  predani rad naše drage Vesne, svih ovih godina, bio prvenstveno vođen ljubavlju prema Bogu, a onda i prema bližnjemu. I to smo, draga Vesna, u susretu s tobom uvijek osjetili!
Pa iako ponizna i tiha, ljubav i dobrotu koju si tako nesebično pružala u svom radu,  sigurna sam, mogli su osjetiti svi koji su te okruživali; kako naši dragi fratri tako i svi oni s kojima si surađivala, kao i svatko tko bi stupio u Ured.  
Sve što je Vesna radila, s obzirom na ljubav i lakoću s kojom je to činila, izgledalo je lako i jednostavno no mi svi dobro znamo da to niti je bilo lako, a još manje jednostavno. I zato smo svjesni da je bila posebna milost imati sve ove godine takvu osobu kao što je naša Vesna u blizini, i na tome ti, draga Vesna, od srca hvala!
Iako bi ovo moglo nalikovati govoru na rastanku, sigurna sam da, u ovom slučaju, riječi „rastanak“ nema mjesta. Teško se čovjek može rastati od nekoga tko se, kao što si to ti draga Vesna učinila, tako duboko nastanio u srca svih nas. I  kao što se ne želimo rastati od dobroga prijatelja, a što je sigurno Vesna postala mnogima od nas, tako ne želimo misliti niti da je ovo rastanak, jer on to zaista i nije. Iako te možda nećemo od 30. lipnja  naći kako svakodnevno predano radiš u svom uredu, uvjereni smo da ćemo te i dalje viđati u našoj župi: na svetim misama, koncertima, hodočašćima ili na drugim događanjima, i da ćemo se i dalje, zajedno povezani ljubavlju prema Bogu, veseliti svakom našem zajedničkom susretu.
Draga Vesna,  od srca ti hvala na svemu što si činila za nas sve ove godine, a ako smo ponekad bili naporni, a što sigurno jesmo, nemoj nam zamjeriti.
Sigurno je da ćeš nam nedostajati no želimo da i dalje ostaneš naša Vesna, a dane koji su pred tobom provedeš u miru i veselju uz svoje najdraže, uz obilje Božjeg blagoslova a svima nama nadu u što češćem susretu s tobom!
Hvala Ti draga Vesna!
Tvoje Župno pastoralno i ekonomsko vijeće župe Sv. Antuna

Zahvalni govor fra Ivana, župnika, povodom umirovljenja gospođe Vesne Dodig, tajnice župnoga ureda

Draga i poštovana gospođo Vesna,
Pripala mi je čast, ali i iznimno težak zadatak u nekoliko riječi izraziti zahvalnost na tvome radu u našem župnome uredu u godinama srebrnoga jubileja. Zahvalnost primi ponajprije u ime svih župnika: vlč. Žarka Relote, fra Martina Jakovića, fra Roka Bedalova i u moje ime. Zahvalu primi i u ime svih župnih vikara, svih fratara koji su u ovome Samostanu služili, a napose u ime svih župljana i hodočasnika koji su, u ovo vrijeme tvoga staža, prošli kroz župni ured tražeći pomoć u svakoj sferi svoga života.
Od 1996. godine kada si prvi puta „otkrila“ ovu našu Baziliku na pobožnosti „Trinaest utoraka“ koja je tada tek stasavala u ovome obliku, preko 1999. godine od kada si se preselila na Črnomerec i velikodušno volonterski uključila u pomaganje, do 1.1.2003. i službenog zaposlenja u Uredu.
Vesna je po zanimanju inženjer elektrotehnike, radila je u Končaru i MORH-u, a onda je odlučila tehniku zamijeniti radom s ljudima i vjerujem otkrivala ljepote i zahtjevnosti istoga. Bila je jedna od prvih vjernica laikinja zaposlenih u župnom uredu i u Crkvi uopće.
„Imala sam potrebu aktivnije se negdje uključiti i doprinijeti kao vjernica. Zato mi je ovaj posao bio zanimljiv. Uvijek se nešto događalo, organizirala su se hodočašća, upoznala sam puno ljudi, danas pravih prijatelja s kojima dijelim iste vrijednosti. Bilo mi je zanimljivo.“ – istaknula si u razgovoru za „Veritas“.
Istome uredu pripada i župa Sv. Maksimilijana Kolbea s Bijenika koja se vodi posebno, ali preko iste tajnice. Stoga ti zahvalnost iskazuju i župljani župe s Bijenika. Brojni administrativni poslovi koje si radosno obavljala, kao i vođenje upisa hodočasnika, savjeti i slušanja briga i problema naših vjernika te brojni nenabrojivi oblici služenja – bili su tvoja svakodnevica. Zvali su te i s. Vesna, a ti si to doista i bila: svima sestra, ponekima majka, ali svima brižna prijateljica i svjetionik na putu vjere. Zato posao tajnice u župnom uredu za tebe i nije bio (samo) posao, nego i svojevrstan poziv kojemu si se posvetila.
Sada slijedi jedno novo razdoblje u tvome životu. Zasluženo uživaj u zasluženom odmoru s najmilijima: u šetnjama, čitanju knjiga koje su na čekanju, posjetima svojoj dragoj Hercegovini i Jadranu, a napose u druženju s prijateljima, od kojih si mnoge stekla radeći ovdje. Vrijeme je najdragocjenija stvar na svijetu: dobro ga iskoristi. Kako si nam i rekla neki dan „Bit ću ja ovdje.“ To i očekujemo, to želimo i tome se nadamo; ne (samo) tvojoj daljnjoj pomoći, nego ponajvećma tvojoj blizini, ljubavi, toplini, prijateljstvu, ljubaznosti i susretljivosti.
Bog te poživio i udijelio ti obilje svojih milosti, a za nagradu: život vječni!
Draga Vesna, hvala!

Foto: Vlado Badrov i Studio Vesna