Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Hodočašća

Hodočašće (starosl. hod’č’stvo), pokloničko putovanje do nekoga svetog mjesta iz religioznih razloga. Kao religiozni čin, hodočašće gotovo uvijek ima obilježje zasluge u osobnom spasenju. Javlja se u različitim religijama (hinduizam, islam i dr.). U kršćanstvu simbolizira život kršćana kroz trpljenje i napor puta do cilja u mjestu hodočašća. Motivi su molba ili zahvala za neku milost ili tjelesnu potrebu, te duhovna okrjepa i obnova, a ciljevi su svetišta svetaca, Marije i mjesta čudesnih pojava. Najstariji zapisi o hodočašćima u Hrvatskoj postoje iz IX. st. o putu u Jeruzalem i o uglednim hrvatskim hodočasnicima u Čedadskom evanđelistaru. Postoje različita svjedočanstva o zavjetnim darovima (ex voto) Hrvata u stranim svetištima (Rim, Santiago de Campostela, Loreto, Assisi, Padova i dr.) ili domaćima (Trsat, Zadar, Ludbreg, Marija Bistrica i dr.). Postojale su i bratovštine za prijam i ispraćaj ili organizaciju hodočašća, npr. u Rimu, Jeruzalemu, Santiagu i dr. U novije doba postoji u Hrvatskoj stotinjak hodočasničkih mjesta, većinom Marijinih svetišta, a od stranih svetišta najposjećenija su Lourdes, Fatima, Mariazell, Rim i Jeruzalem.

Hodočašće u Mariju Bistricu

Zašto hodočastiti?

U vezi s hodočašćima nameću se razna pitanja: Zašto su neka mjesta sveta, a druga nisu? Može li se Boga bolje susresti i doživjeti ovdje, a manje ili nikako ondje? Jesu li neka mjesta povlaštena u Božjim očima, a druga zaboravljena? Je li Bog na nekome mjestu prisutniji nego na drugom? Mi vjerujemo da je Bog uvijek i svuda prisutan. Nema mjesta, vremena ili osobe koji bi bili od Boga zaboravljeni i napušteni. Ipak, na neka se posebna mjesta slijevaju rijeke vjernika u potrazi za svetim. Što ta mjesta čini posebnim i zbog čega su baš ta mjesta posebna? Možemo li na tim posebnim mjestima doći u dodir s Bogom bolje negoli drugdje?

Hodočašće u Trsat

Hodočašća i putovanja na sveta mjesta bila su od davnine razlogom mnogih prijepora i rasprava. Gledano teološki, crkve i prostori u kojima se čuvaju svetačke relikvija nisu uzvišenija mjesta Božje prisutnosti. Već je sv. Grgur iz Nise u svojoj Drugoj poslanici govorio da „promjena mjesta ne čini čovjeka bližim Bogu“ i da „oltari mog rodnog mjesta nisu manje sveti od onih u Jeruzalemu. Jer koju prednost za sebe osvaja onaj koji odlazi na sveta i slavna mjesta? On ne shvaća da je njegov Gospodin živ, u tijelu, ovdje i sada, nego misli da je otišao od nas (koji nismo tamo); ili misli da je Duh Sveti u punini prisutan samo u Jeruzalemu i da ne može putovati toliko daleko koliko mi možemo.“ Zbog toga i hodočašća na kojima očekujemo poseban susret s Bogom izgledaju kao besmislen napor jer ga možemo susresti i doživjeti u svojoj crkvi koju svaki dan ili svake nedjelje pohađamo.

Zbog čega su neka mjesta i prostori sveti?

Zemljovidi kršćanskog svijeta označeni su točkama posebnih mjesta na koja dolaze vjernici u potrazi susreta sa svetim. To su mjesta u kojima je susret s Bogom utkan u povijest njihova postojanja. No, mjesta na koja vjernici hodočaste nisu samo važna zbog povijesti i tradicije. Jer kršćanstvo nije religija spasenja koje se dogodilo u povijesti, nego religija spasenja povijesti. Spasenje je povezano s događajima i riječima izrečenim na određenim mjestima gdje je Bog govorio i sebe priopćio. Zbog toga su konkretna mjesta na kojima se dogodilo Božje (samo)objavljivanje u konkretnom vremenu važna za vjernike jer nam upravo ta mjesta omogućuju bolje razumijevanje onoga što je Bog kanio o sebi priopćiti baš na tom mjestu. Mjesta objave omogućuju nam ući u Božji jezik, gramatiku njegova djelovanja. Mjesta nam daju okus dubine Božjih riječi ili njegove šutnje. Kamenje i cigle, voda i tlo, ta(j) materija  svetih mjesta, svjedoci su izvornog iskustva objave Božje sve dok postoje i traju. Zato kršćanstvo nije religija spasenja koje dolazi iz mjesta, nego religija koja vjeruje u Božje spasenje koje se događa kroz mjesta i prostor.

Hodočašće u Međugorje

Susret s nastanjenim Bogom

Hodočašće je putovanje na mjesta u kojima se dogodio susret ljudskog i božanskog. To je putovanje na mjesta u kojima je svetost (bila) očita i doživljiva. Na njima su se kršćani nadahnjivali i ohrabrivali za svoj vjernički život. Hodočašće je putovanje u mjesta života i boravka svetaca. Hodočašćem vjernik dolazi na korijene vlastite vjere. Zbog toga je hodočašće čin ukorjenjivanja u mjesto na kojem je i u kojem je Bog govorio. Ukorjenjivanje u vjeru vjernika o kojoj svojim postojanjem i svojom materijom svjedoči sveto mjesto. Ono je čin ukorjenjivanja u baštinu vjere koja je nama u materiji tla i mjesta predana na čuvanje.

Hodočašće u Karlovac

Hodočašće nije obično putovanje i odlazak u neko sveto mjesto. Cjelinu hodočašća čine sva djela poduzeta u svrhu ostvarenja putovanja: od pripreme, samog čina hoda i putovanja, boravka na svetom mjestu, pa do povratka i pripovijedanja o putovanju. Sve je to dio ispovijesti vjere koja se događala tijekom hoda kroz vrijeme i prostor. Ova značajna oznaka hodočašća puna je simbolike i biblijskih odjeka počevši od odlaska Abrahama iz svojeg rodnog kraja i putovanja u Obećanu zemlju, putovanja Božjeg naroda iz ropstva u slobodu vlastite zemlje, pa sve do završetka kršćanskog putovanja u nebeskoj domovini, novom Jeruzalemu. Hodočašće je podsjećanje da je čitav život put prema susretu s Bogom koji se ljudima objavljuje kroz prostor i u prostoru.

(Pred)okus konačnog susreta

Svi biblijski primjeri hoda i putovanja označeni su završnim susretom s Bogom na konkretnom mjestu i u konkretnom prostoru, u zemlji koju im je dao. Stizanje i dolazak na mjesto hodočašća i doživljaj Božje blizine doživljavamo kao predokus zajedništva s Bogom koje nas očekuje na kraju životnog hoda. Hodočašće je ispovijest vjere u konačni dolazak k Bogu i susret s njime u Kristu. Ipak, valja nam se sjetiti da je Bog već došao u naš prostor i postao dio našeg mjesta života. Hodočašća nam pružaju priliku sjetiti se smještenog, nastanjenog i prisutnog Boga već ovdje na zemlji. Dok polazimo na hodočašće i krećemo na put, poduzimamo napore da stignemo do svetog mjesta i doživimo Božju prisutnost valja nam se sjetiti da je Bog već poduzeo putovanje prema nama i utjelovio se u naše vrijeme i prostor. Stoga nam naš odlazak na hodočašće može biti povlašteno vrijeme razmišljanja koliko smo daleko od Boga koji je već tu među nama.

Hodočašće u Vukovar

Detaljan raspored hodočašća možete potražiti u direktoriju niže (crvena podloga).

Naša Župa redovito hodočasti u Svetu Zemlju (licencirani vodič: fra Tomislav Glavnik), Padovu (mjesečno), Mariju Bistricu (druga subota u rujnu), Međugorje (listopad), Vukovar (studeni), Karlovac i druga manja mjesta (ožujak), Trsat (travanj) te na druge velike destinacije. Planirana su hodočašća u Lourdes i Fatimu, Putevima sv. Pavla (Turska i dr.), Poljska i Veliko Antunovo hodočašće (Zagreb-Lisabon-Coimbra-Jug Francuske-Padova).

Za sva hodočašća prijaviti se možete isključivo u župnom uredu putem maila ili telefona.

Hodočašće u Padovu

Termini hodočašća:
22.2.2025.
22.3.2025.
12.4.2025.
31.5.2025.
21.6.2025.
27.9.2025.
25.10.2025.
26.10.2024.

Hodočašće

Sveti Leopold Mandić, Sveta Justina, Bazilika svetog Antuna, Arcella, Camposampiero.

 

Hodočastite u našu baziliku

Želite hodočastiti u našu baziliku? Slobodno nam se javite pa ćemo organizirati nešto.

Više informacija
Hodočastite u našu baziliku Hodočastite u našu baziliku Hodočastite u našu baziliku Hodočastite u našu baziliku