Djeca s radionica subotom posjetila naše starije za Uskrs

Na blagdan Cvjetnice, u ozračju koje već nosi slutnju otajstva Velikoga tjedna, polaznici župnog programa za najmlađe nakon euharistijskog slavlja uputili su se prema korisnicima Doma svetoga Josipa, noseći sa sobom darove koje su sami s ljubavlju izradili na kreativnim radionicama – male magnete, ali velike znakove pažnje, vremena i srca.

U tim jednostavnim predmetima utkane su dječje ruke, ali još više – njihova radost darivanja, iskrenost i otvorenost koja ne poznaje računicu. Djeca su, na svoj tih i nenametljiv način, posvjedočila ono što često zaboravljamo: da ljubav ne treba biti velika da bi bila stvarna, nego iskrena da bi bila prepoznata. Susret je dodatno obogaćen pjesmom. Uz podršku župnog dječjeg zbora “Antunovi slavuji” i njihove voditeljice s. Ivanke Darojković, zajednički smo zapjevali, pretvarajući prostor doma u mjesto susreta, blizine i radosti. Glasovi djece, čisti i radosni, ispunili su srca prisutnih i dotaknuli ono najdublje u čovjeku – čežnju za pripadanjem, za zajedništvom, za toplinom koja ne prolazi.

Korisnici doma, vidljivo ganuti ovom gestom pažnje i ljubavi, nisu krili svoju zahvalnost. Njihove oči, ispunjene suzama i osmijehom u isto vrijeme, govorile su više od riječi. U tom susretu, dar nije bio jednosmjeran: ono što su djeca donijela, mnogostruko im je uzvraćeno – u pogledu, u stisku ruke, u blagoslovu koji dolazi iz iskustva života. Pozvali su nas da ponovno dođemo. A mi znamo da ćemo se rado odazvati. Ne samo zbog njih, nego i zbog nas samih. Jer takvi susreti nas podsjećaju tko smo i za što smo stvoreni.

U danima kada Crkva ulazi u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća, ovaj mali, ali duboko evanđeoski događaj ostaje kao živa slika onoga što Cvjetnica naviješta: da se prava pobjeda ne događa u buci i sili, nego u tišini darivanja, u poniznosti srca i u ljubavi koja ide ususret drugome.
I možda je baš u tom susretu, u tom pjevu i daru, već započelo Uskrsnuće.