Treći utorak u čast svetom Antunu

U Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u tijeku je pobožnost „13 utoraka sv. Antunu“. Trećeg utorka 31. ožujka misno slavlje predslavio je mons. Miro Relota, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini.

Na početku euharistijskog slavlja vjernike u bazilici i sve povezane u prijenosu uživo pozdravio je fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Rektor je posebnu dobrodošlicu uputio predslavitelju, vojnom biskupu mons. Miri Reloti, franjevcu konventualcu. Također, pozivajući da „otvorimo svoja srca i misli Gospodinu” te ističući važnost svjedočenja, potaknuo je hodočasnike da svoja svjedočanstva o uslišanjima, na slavu Božju i na  čast sv. Antunu, podijele u knjizi hodočasnika.

Uvodeći u misno slavlje, mons. Miro Relota podsjetio je da se nalazimo u Velikom tjednu te pozvao da po primjeru sv. Antuna i sv. Franje krenemo na put obraćenja. „Otvorimo svoje srce i pokušajmo čuti što nam danas želi Gospodin reći i što želi od nas, od našega života učiniti”, potaknuo je.

Na početku homilije biskup Relota istaknuo je kako su „utorci posvećeni sv. Anti  kroz desetljeća postali, možemo reći, mjesto susreta vjere i života “, a sv. Antun, svetac nekako blizu narodu, prijatelj kojemu se čovjek može obratiti jednostavnim riječima, možda zato što je i sam u životu bio čovjek „duboke vjere, ali velike ljudske osjetljivosti. Sveti Antun nas uvijek vodi prema jednostavnoj i dubokoj istini, ali ne bilo kojoj istini – istini Evanđelja: Bog je blizu onima koji su maleni. Ne onima koji misle da sve znaju i sve mogu, nego onima koji priznaju svoju slabost i otvaraju svoje srce milosti. Trebamo biti veliki, učeni, ali ne oholi. U franjevačkoj duhovnosti to zovemo malenost. To je put kojim je išao sv. Franjo. On nije želio biti velik u očima svijeta, nego malen pred Bogom i braćom. Upravo u toj malenosti otkrio je neizmjernu slobodu ljubavi.”

Podsjećajući na jubilarnu Godinu sv.Franje, u kontekstu vremena u kojem „svijet ponovno osjeća težinu sukoba, nesigurnosti i strahova”, što ranjava ljudska srca, propovjednik je podcrtao put bratstva prema molitvi sv. Franje „Gospodine, učini me oruđem svoga mira”, koja osamsto godina nakon njegove smrti snažno odjekuje i danas i poziva na oprost jer samo oprost oslobađa, a  mir „ne počinje na velikim međunardnim konferencijama, mir počinje u srcu čovjeka, u našoj obitelji, u susjedstvu, u spremnosti da oprostimo. Koliko je samo ljudi ranjeno riječima, nepravdom, nepovjerenjima, a Evanđelje nas poziva na nešto što je ponekad najteže – oprostiti.”

U nastavku, vojni je ordinarij istaknuo je da je snaga sv. Antuna kao velikoga propovjednika evanđelja bila u srcu koje je gorjelo za Krista. „On je govorio jednostavno, jasno i hrabro. Branio je siromašne, opominjao je nepravdu, pozivao ljude na obraćenje i pomirenje; zbog toga ga je sv. Franjo posebno cijenio i povjerio mu odgovornu službu poučavanja braće. U jednom pismu Franjo mu piše da može poučavati braću teologiji, ali pod jednim uvjetom – da u tom poučavanju nikada ne izgubi duh molitve i pobožnosti. “, rekao je mons. Relota dodavši kako je to važna poruka za Crkvu danas: „zvanje je važno, ali bez poniznosti molitve ono može postati prazno. Evanđelje se ne naviješta samo riječima, nego životom.”

„Najveće čudo nije pronaći izgubljenu stvar, nego pronaći izgubljeno srce, izgubljeno dijete i zato sv. Antun nije samo svetac nekih izgubljenih predmeta, on je svetac izgubljenih puteva, izgubljenih odnosa, izgubljenih nada”, rezimirao je mons. Miro Relota, podijelivši svjedočanstvo majke koja je molila na nakanu da se sin vrati iz inozemstva kamo je otišao nakon velike obiteljske svađe, što se i dogodilo. Majka je godinama, svaku večer, palila malu svijeću ispred kipa sv. Antuna i ponavljala jednostavnu molitvu: „Sveti Anto, ti pronalaziš izgubljeno, pronađi moje dijete.” Kasnije je govorila: „Ja znam tko ga je doveo natrag. Sveti Anto ga je pronašao”. Sin je te povratničke večeri, upravo u utorak, pozvonivši na vrata doma rekao: „Majko ja ne znam zašto, ali posljednjih dana imao sam snažan osjećaj da se moram vratiti kući.”

Kao poseban znak nade za Crkvu u okviru franjevačke obitelji, u nastavku homilije vojni ordinarij u BiH istaknuo je mlade okupljene u Frami. „Kada mladi otkriju ljepotu evanđelja i radost služenja, tada se rađa nova snaga Crkve. Draga braćo i sestre, ne dopustimo da mlade izgubimo. Prenosimo mladima vjeru. Oni su snaga Crkve. Pogledajmo malo dalje od nas, na zapad. U kratkom vremenu crkve su im postale prazne. Zašto? Nemojmo raditi analize, izmišljati konferencije, pisati dokumente kako ćemo svijet natjerati u crkvu. Ne može se nikoga natjerati u crkvu i na molitvu! Svojim životom to dokazujemo, svojim primjerom”, upozorio je mons. Relota i pozvao „Nemojmo se bojati slati djecu u sjemeništa, na teologiju, kod fratara. Ne moraju svi biti svećenici, ali neka se odgoje u tom duhu.”

Propovjednik je podsjetio i na nedavnu poruku Svetoga Oca Lava XIV. – „Crkva nije zatvorena kuća savršenih, nego otvoreni šator nade za ranjeno čovječanstvo.” Primijetivši nadalje kako su ispovjedaonice u bazilici sve otvorene, mons. Relota istaknuo je kako su to „klinike naših duša”, a  svećenik je „liječnik u ime Gospodina. Gospodin njegovim rukama odrješuje grijehe i uvodi ljude u milost spasenja. Dragi svećenici, nemojmo nikad dozvoliti da se umorimo od ispovijedanja.” 

Zaključujući homiliju, predslavitelj je poručio: „Draga braćo, kršćanska nada nije samo optimizam, nada je sigurnost da Bog djeluje i onda kada mi ne vidimo put. Nada je uvjerenje da ljubav ima posljednju riječ nad mržnjom, život nad smrću. Neka nas sv.Antun vodi Kristu, neka nas primjer sv. Franje uči malenosti, a neka Duh Sveti obnovi naša srca da budemo svjedoci mira u svijetu.”

Sljedećeg utorka 7.travnja misno slavlje predslavit će fra Ivan Karlić. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18. 20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati svakoga utorka omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.

Ivka Malkoč Bastašić

Fotografije: Studio Badrov