Obiteljski dan Bratovštine sv. Franje
U nedjelju, 19. travnja, prostor Župe sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku bio je ispunjen radošću susreta i toplinom obiteljskoga zajedništva. U 11.00 sati slavlje svete mise predvodio je fra Zvonimir Pervan, okupljajući članove Bratovštine sv. Franje, njihove supruge, djecu i sve koji su toga dana željeli zastati i zajedno proživjeti ljepotu uskrsnoga vremena.
Bratovština sv. Franje, kao zajednica muževa i očeva koji žele ozbiljno živjeti svoj kršćanski poziv, već godinama u tišini i ustrajnosti gradi duhovno tkivo župne zajednice. Nadahnuta primjerom svetoga Franje Asiškoga, ali i konkretnim životnim izazovima suvremenoga čovjeka, bratovština okuplja muškarce koji mole, promišljaju, rade i služe – u svojim obiteljima, u župi i u društvu. U vremenu koje često razara stabilnost obiteljskih odnosa, ovakvo bratstvo postaje prostor oslonca, rasta i odgovornosti, gdje se vjera ne svodi na riječ, nego postaje život.
U svjetlu evanđeoskoga izvještaja o učenicima na putu u Emaus, taj je dan poprimio osobitu dubinu. Kao što su dvojica učenika, hodajući i razgovarajući, postupno otvarala srce i prepoznavala Gospodina u lomljenju kruha, tako su i okupljene obitelji, sjedinjene u molitvi i zajedništvu, otkrivale Kristovu blizinu u jednostavnim, ali dragocjenim trenutcima susreta. Emaus se toga dana dogodio na Bijeniku – u riječi, u kruhu, u zajedništvu.
Zaštitnik župe, sveti Maksimilijan Kolbe, snažno je nadahnuće ovakvim susretima. Njegov život, obilježen potpunim darivanjem za drugoga, govori o ljubavi koja se ostvaruje u konkretnosti – u spremnosti da se drugoga stavi ispred sebe. Ta se logika darivanja na osobit način očitovala upravo u obiteljima koje su sudjelovale u ovome danu.
Ovaj susret nije bio tek izdvojeni trenutak, nego i svojevrsna priprava za velike dane koji su pred župom: slavlje Prve svete Pričesti i svetkovinu sv. Antuna Padovanskoga. U tom smislu, zajedništvo koje se gradilo ovoga dana postaje plodno tlo na kojemu će se ti milosni događaji još snažnije ukorijeniti. Obitelj, kao prva Crkva, ostaje mjesto gdje se prima, čuva i prenosi ono što će se u tim slavljima sakramentalno očitovati. Istodobno, ovaj je susret bio i prožet zahvalnošću za dan ranije proživljeno slavlje sakramenta svete Potvrde. Dar Duha Svetoga, koji su primili krizmanici, odjekivao je i u ovome zajedništvu – kao podsjetnik da Crkva živi od darova koje Bog neprestano izlijeva na svoj narod.
Nakon misnoga slavlja, zajedništvo se nastavilo na imanju Marincel, gdje je pripremljen ručak u ozračju srdačnosti i zahvalnosti. Organizacija je bila iznimno skladna i nenametljiva, omogućujući da u središtu ostane ono najvažnije – susret ljudi.
Djeca su ispunila prostor svojom živahnošću, igre su povezivale, pjesma je stvarala zajedništvo, a razgovori su otvarali prostor dubljem međusobnom upoznavanju. U takvom ozračju odnosi se ne samo obnavljaju, nego i produbljuju, učvršćujući temelje zajednice koja želi živjeti vjeru konkretno i radosno.
Poput učenika na putu u Emaus, sudionici su se svojim domovima vraćali obogaćeni iskustvom susreta koji mijenja srce – susreta u kojemu se Gospodin daje prepoznati ondje gdje se dijeli kruh, gdje se živi zajedništvo i gdje ljubav postaje djelo. Obiteljski dan Bratovštine sv. Franje tako je postao živo svjedočanstvo Crkve koja hodi zajedno, raste u vjeri i s nadom gleda prema onome što dolazi.
