11. utorak u čast svetom Antunu

O 11. utorku od „13 utoraka sv. Antunu“, 26. svibnja misno slavlje predslavio je mons. Vlado Razum, pomoćni biskup zagrebački. Hodočanike u bazilici i sve vjernike povezane u prijenosu uživo, uvodno je pozdravio fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Poseban pozdrav dobrodošlice uputio je predslavitelju biskupu Razumu izrazivši zahvalu na dolasku i radosti zajedništva „u ovoj pobožnosti koja izrasta iz jednostavne, ali snažne vjere malenoga čovjeka prepoznajemo i onu franjevačku blizinu Boga koji se daruje u malenosti, u riječi, u kruhu, u bratu“.

Uvodeći u misno slavlje, mons. Razum, podsjetio kako je euharistija vrelo i vrhunac našega vjerničkog života kojeg njegujemo, a susret sa svetim osobama i o utorcima sv.Antunu „poticaj je da se malo dublje zamislimo nad svojim životom, da se pitamo kakova je naša vjera, koliko je duboka naša vjera i koji trag ostavljamo u vremenu, u sredini u kojoj živimo i djelujemo. Danas je i nama upućen poziv – budite sveti kao što je svet Bog vaš. Ići putem svetosti, biti sveta osoba znači težiti, suobličiti svoj život Isus Kristu, znači postati živi ud Crkve i ostavljati trag u sredini svjedoka jer nam je Gospodin rekao  „bit ćete mi svjedoci“. Sv. Antun, a onda i sv.Filip Neri kojeg danas u Crkvi slavimo, svojim životom su nam inspiracija i poticaj da se otvorimo Gospodinu, da dopustimo zahvat Njegove milosti u poslušnosti Duhu nastojimo živjeti svoje poslanje u svijetu“.

Na početku homilije mons. Vlado Razum istaknuo je važnost pripreme za sve važne događaje koje poduzimamo u životu ako želimo da posjeduju rast i kvalitetu života, a  tako je i u vjerničkom životu. „Ako želimo da se razvija ono što je doista po Bogu, mora imati svoju pripremu. Na tom tragu možemo shvatiti i ovih trinaest utoraka na čast sv. Antuna Padovanskog i zato u tom susretu sa svetim osobama i mi se moramo odvažiti i krenuti u dubinu i dopustiti Gospodinu da zahvati naš život kako bi i po nama mogao biti prisutan u ovome svijetu i djelovati  u ovom svijetu.” Propovjednik je podsjetio da 11. utorak na čast sv.Antuna slavimo nakon proslave velike svetkovine Duha Svetoga, događaja rađanja Crkve, a „životnost te Crkve, za koju je Gospodin rekao da je niti vrata paklena neće nadvladati, ostvaruje se samo snagom Duha. Crkva se predstavlja svijetu, izlazi iz anonimnosti, ulazi u svijet ostvarivati poslanje na koju je pozvao sam Gospodin. Da bi izvršila to poslanje u svakom vremenu, na svakom mjestu, pozvana je trajno biti na izvoru i na vrelu života. Ona živi i prima snagu iz te trajne povezanosti s Gospodinom koji je glava. On treba biti uvijek središte našega života. To je imperativ, ali nikako ne i prisila. Uvijek se sve mora događati u slobodi. Crkva vođena Duhom Svetim slijedi nadahnuća i ona nije od svijeta, ali je pozvana živjeti u svijetu, pozvana je djelovati u svijetu, ne izdvajati se od svijeta.”

Osvrćući se na Evanđelje (Mk 10, 28-31) mons. Vlado Razum  pocrtao je i dimenziju ispita savjesti  posebice u dijelu opterećnosti svijetom naših navika, naših navezanosti samo za zemaljskim potrebama, „a Gospodin kaže – ako želiš biti moj učenik, ako želiš doista biti moj do kraja, onda moraš ostaviti sve – i kuću, i braću i sestre, i majku, i oca, i djecu, polja i sva svoja dobra; učiniti se potpuno slobodnim, opredijeljenim da potpuno pripadam Kristu kako Pavao na jednom mjestu lijepo kaže ‘ne živim više ja, nego Krist živi u meni’.” Uz „napuštanje tog ovisničkog mentaliteta”, propovjednik je istaknuo još jedan važan korak kojeg možemo iščitati iz dijela Evanđelja „kada Petar dolazi Gospodinu s pitanjem – dobro, mi smo sve ostavili i što ćemo mi za to dobiti? Nisu li to opet motivi naših nekih kalkulacija, računica koje imamo? Iako smo vjernici, ali imamo. Nešto dajemo, nešto učinimo, želimo za uzvrat dobiti neku nagradu i tako ta napast imati, biti čašćen, dominirati, vladati itekako je prisutna bila u životu učenika, također je prisutna i u našim životima“, upozorio je mons. Razum te objasnio kako na kraju mi ništa ne gubimo, već sve dobivamo stostruko  jer Gospodin „uzdiže naš pogled, naše stavove, naša opredjeljenja da naši odnosi budu protkani onim načinom života i djelovanja kako je On učio, tako da ne treba ostaviti oca i majku, ne treba zaboraviti ni na vremenita dobra, ali naši odnosi su onda ostvarivani u ljubavi, naši odnosi prema materijalnim dobrima su u službi života, u službi darivanja, oplemenjivanja života drugoga i kada imamo takav pristup, onda su sigurno obogaćeni oni s kojima živimo. Kada stavimo u središte života Gospodina, onda sigurno sve dobiva jednu drugu dimenziju, jednu kvalitetu života u nama samima, a onda i naši odnosi dobivaju na kvaliteti jer su protkani milošću i Duhom Božjim.”

Govoreći o odgovornosti i poslanju te važnosti ugrađivanja u Crkvu, predslavitelj je istaknuo kako je znak „zdrave duhovnosti znak da smo uključeni u Kristovo djelo, da Krist u meni prebiva, ali da se onda ja ugrađujem u taj projekt koji je On želio i koji razvija te kaže da ga ni vrata paklena neće nadvladati, a to je Crkva.” Biskup Razum poručio je u nastavku kako su nam upravo sveci „divan primjer tog divnog milosnog gibanja koje se događa po spremnosti da se do kraja dajemo i da živimo svoj život u povezanosti s Gospodinom kao živi članovi Crkve kako bismo nadjačali sva iskušenja koja su u svakom vremena prisutna.” Ističući važnost ukorijenjenosti u Gospodina koja izgrađuje naš karakter, mons. Razum podsjetio je i na Petrov poticaj iz Prvog čitanja (1 Pt 1, 10-16): “Zato opašite bokove pameti svoje, trijezni budite i savršeno se pouzdajte u milost koju vam donosi Objavljenje Isusa Krista. Kao poslušna djeca ne supriličujte se prijašnjim požudama iz doba neznanja. Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svem življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet”.

Na putu ustrajnosti i svetosti te potpunog predanja Gospodinu, uz primjer „tako radosnog sveca, koji zrači vedrinom, zdravim humorom” sv. Filip Nerija i sv. Antuna, propovjednik je istaknuo i sv. Malu Tereziju koja je u „samo dvadeset i četiri godine ostavila dubok trag”, a čije relikvije prvoga stupnja iz Lisieuxa imamo priliku častiti ovoga svibnja u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Somboru. Ona je „svoj život vezala uz Gospodina, On je središte njezina života. Ona je promišljala svoj život unutar Crkve, koje je moje mjesto u Crkvi, ona je zračila životom i sve je poduzimala, svoju žrtvu da bi se događalo obraćenje grješnika i postala je zaštinica misija – tako veliki uzor koji nas uči toj konkretnosti života: ja danas živim, danas je Krist prisutan u mome životu, ja danas želim s njime živjeti, ja danas želim činiti dobro u odnosima prema ljudima s kojima sam životno povezan. To je, braćo i sestre, izvor radosti u našem životu“, zaključio je biskup.

Na kraju, pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Razum poručio da se poput spomenutih svetaca „ne damo osvojiti od svijeta, nego da se dademo osvojiti od Gospodina i da svojim posvećenjem i predanjem unosimo u ovaj svijet tu milost života po kojoj Gospodin želi spasiti sve ljude na ovome svijetu. Na nama je red, braćo i sestre. Društvo i svijet u kojem živimo učinilo je otklon od Boga i zato je čovjek u neprestanoj pogibiji. To je samo posljedica čovjekove zarobljenosti grijehom. A kako da on prepozna Boga ako Crkva ne živi i ne djeluje? Tu nekako moramo prepoznati ono što je Antun u svoje vrijeme prepoznao, ono što su sveci u svoje vrijeme prepoznavali, da je Gospodin tu, da želi danas djelovati, da danas želi posredovati svoje spasenje, a potrebni smo mu mi. Neka nas i ovaj današnji dan, i ova Euharistija ispune žarom vjere i spremnosti da idemo do kraja. Molimo zagovor sv. Antuna i sv. Filipa Nerija da nam na tom putu rasta u vlastitoj vjeri pomognu kako bi se Gospodin i po nama mogao proslaviti.”

 Sljedećeg utorka, 2. lipnja, misno slavlje predslavit će mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki nadbiskup. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.