Radost franjevačke mladosti – susret s Papom Lavom u Asizu (Go Assisi)

Neki događaji ostaju zauvijek urezani u srca ljudi; neki se više nikada ne ponove. Takav je bio i ovaj.

Na blagdan Gospe od Anđela – Porcijunkule – započelo je naše hodočašće. A kako drukčije nego svetom misom u našoj bazilici. Predslavio ju je fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike te voditelj hodočašća. Nakon svete mise, uzbuđeni i ispunjeni iščekivanjem, mladi župljani krenuli su prema Asizu na veliki međunarodni susret mladih *Go Assisi*, organiziran povodom 800. obljetnice smrti svetoga Franje.

Vođeni željom za produbljivanjem vjere i hodom stopama svetoga Franje, svete Klare i svetoga Carla Acutisa, mladi su već od samoga početka ušli u ozračje molitve i zajedništva. Putovanje do Asiza bilo je prožeto upoznavanjem, molitvom i izvlačenjem „anđela“ – brata ili sestre za kojega se tijekom hodočašća moli, kojega se nastoji bolje upoznati i kojemu se na kraju daruje mali znak pažnje uz prigodnu riječ.

Posebna milost i čast dočekala nas je već drugoga dana, kada je upravo našoj Župi pripala čast slaviti svetu misu na grobu svetoga Franje. To sveto mjesto proželo je sve prisutne snažnim emocijama i postalo važan poticaj za daljnji duhovni rast, osobito zato što je mnogima ovo bilo prvo hodočašće u grad Asiškoga Siromaška. Fra Ivan je u homiliji pozvao mlade da tijekom ovih dana na poseban način otvore svoja srca Gospodinu, tražeći mir, vjeru, milosrđe i oprost te snagu kršćanske radosti. Na dijelu programa s mladima su sudjelovali i hrvatski novaci koji upravo završavaju vrijeme novicijata u Svetom Samostanu: fra Ante Ćibarić, fra Filip Panza i fra Vedran Kamenečki.

Važan dio susreta činilo je devet radionica koje su se tijekom dva dana bavile pitanjima s kojima se mladi katolici i nasljednici Asiškoga Siromaška susreću u svojoj svakodnevici. Prvoga dana ponuđena je teorijska podloga, dok je drugi bio posvećen praktičnim laboratorijima. Kroz Giottove freske, Pjesmu stvorova, križ svetoga Damjana, franjevačke zavjete, pitanja identiteta i poziva, služenje siromašnima, izgradnju mira te odgovornost prema zajedničkom domu, mladi su bili pozvani ponovno otkriti što znači Krista slijediti jednostavno, konkretno i radosno.

Radionica „Identitet, poziv, poslanje“, na kojoj su sudjelovali i naši mladi sa Svetoga Duha, bila je među najposjećenijima. Fra Francesco Piloni pred mlade je stavio tri temeljna pitanja: „Tko si Ti, Bože, i tko sam ja?“, „Gospodine, što mi je činiti?“ i „Što želim raditi svim svojim srcem?“, podsjetivši ih pritom da „Bog ne poziva sposobne, nego dostupne“. Praktični dio posebno je naglasio kako se vlastiti poziv ne otkriva zatvaranjem u sebe, nego u odnosu s Bogom, u zajednici i kroz prijatelje koji su nam darovani na životnom putu.

U drugim radionicama mladi su promišljali o skrbi za zajednički dom i vlastitom ekološkom otisku te o konkretnim odlukama kojima mogu odgovornije čuvati ono što nam je Bog povjerio. Susret svetoga Franje s gubavcem poslužio je kao polazište za razmišljanje o miru i periferijama: tko su danas oni koje izbjegavamo, kojih se bojimo ili ih ne razumijemo, ali i koji su naši osobni „gubavci“, odnosno prepreke koje nam otežavaju pristup sebi, Bogu i drugima.

Kroz sve radionice iznova su odjekivala dva poziva: „Idi!“ i „Djela, ne riječi.“ Vjera je u Isusu Kristu postala tijelom, a sveti Franjo, alter Christus, upravo je zato Evanđelje naviještao prije svega načinom svoga života, služeći ljudima i donoseći mir ondje gdje je bio poslan. I mladi su bili pozvani učiniti isto: izići iz površnosti, prepoznati vlastiti identitet i poslanje te u svakodnevnom životu svjedočiti Evanđelje djelima.

Večeri su donosile posebnu snagu zajedničke molitve i dirljivih svjedočanstava, nakon čega bi uslijedio veseo program, pjesma i slavljenje, stvarajući ozračje istinske franjevačke radosti i povezujući mlade iz različitih krajeva svijeta u jedno zajedništvo.

Samo hodočašće doživjelo je svoj vrhunac na blagdan Preobraženja Gospodinova svečanim misnim slavljem u veličanstvenoj bazilici Svete Marije Anđeoske – Porcijunkuli – koje je predvodio papa Lav XIV.

Prije početka svete mise uslijedio je susret mladih s Papom ispred Bazilike. Odgovarajući na pitanja troje mladih vjernika, Sveti Otac naglasio je nekoliko važnih tema: potrebu za zrelim i odgovornim življenjem slobode, poziv Crkve da bude prostor zajedništva koje nadilazi podjele te potrebu da kršćani budu graditelji mira i vjerodostojni svjedoci Evanđelja.

Naša Župa imala je veliku čast postaviti Svetom Ocu pitanje u ime cijeloga Reda franjevaca konventualaca, a ta je iznimna uloga pripala našoj župljanki Karolini Kompes, kojoj je Sveti Otac nakon susreta zahvalio te joj udijelio blagoslov i darovao krunicu.

Svjedočeći o svojem odrastanju u franjevačkim župama i nadahnuću koje pronalazi u franjevačkoj duhovnosti, Karolina je istaknula da mnogi mladi danas teško pronalaze čvrsta životna uporišta, teško grade istinske odnose i otvaraju svoje srce Bogu.

„I mi želimo biti vjerodostojni svjedoci Evanđelja ondje gdje živimo, studiramo i radimo, donoseći Kristovo svjetlo jednostavnim i bratskim stilom svetoga Franje. Sveti Oče, koji biste savjet dali nama mladima koji smo odrasli u franjevačkoj duhovnosti da bismo ostali autentični Kristovi učenici i svojim vršnjacima donosili nadu, a da pritom ne izgubimo radost Evanđelja, jednostavnost srca i onu blizinu ljudima koja svako kršćansko svjedočanstvo čini vjerodostojnim?“, upitala je Karolina.

Papa je u odgovoru istaknuo upravo stil jednostavnosti, bratstva i blizine koji pomaže čovjeku sazrijevati u vjeri i rasti kao član zajednice otvorene svima. Osvrnuo se i na iskustvo našega dijela Europe, koji je prije samo nekoliko desetljeća prošao kroz rat i opasnu isprepletenost vjerske pripadnosti i nacionalizma. Podsjetio je da je franjevačka prisutnost stoljećima nadahnjivala dijalog i pomagala mirnom suživotu katolika, pravoslavaca i muslimana te naglasio da danas ostati vjeran toj tradiciji blizine znači raditi na ozdravljenju povijesnoga pamćenja i ustrajno graditi pomirenje.

Od svetoga Franje Asiškoga, poručio je Papa, mladi mogu naučiti pravo značenje evanđeoske radikalnosti, koja je posve suprotna fundamentalizmu. Ona čovjeka ne čini slijepim ni nasilnim, nego osjetljivim, pažljivim i usmjerenim na nasljedovanje Isusa, a upravo zato poniznim i otvorenim za prihvaćanje svakoga. Takav način života nije lagan, ali donosi veliku radost.

Sveti Otac pozvao je mlade da posvuda svjedoče život u kojem se o Bogu može razgovarati zajedno i u njegovoj prisutnosti razgovarati o samome životu – njegovoj ljepoti, otajstvu i ozbiljnosti – osobito u vremenu u kojem tehnologija čovjeka lako odvlači od stvarnoga zajedništva i susreta licem u lice. Podsjetio je i na Franjino otkriće da siromaštvo, kada je evanđeoski izabrano, približava udaljene, omogućuje susret i otvara prostor međusobnoj razmjeni darova.

Pitanja su Svetom Ocu postavili i Giovanni iz Bologne te Luigi sa Sicilije. Giovanni je upitao kako u današnjem svijetu svim srcem reći „da“ Bogu i donijeti trajnu životnu odluku te što je Papi pomoglo na njegovu vlastitom putu poziva.

„Donijeti konačnu odluku možda je najrevolucionarniji čin“, odgovorio je Papa, upozoravajući na suvremenu iluziju prema kojoj se čovjek može neprestano vraćati na početak, mijenjati smjer i izbjegavati konačna opredjeljenja. U svjetlu vjere, naglasio je, otkrivamo da se problemi ne rješavaju bijegom, nevjernošću ili neprestanim isprobavanjem novih putova. Odlučiti se zauvijek ne znači zatvoriti se u kavez, nego otvoriti se mnogo većoj životnoj dinamici. Ljubiti znači izići iz sebe i krenuti putem kojim Bog ide zajedno s nama, a upravo se u tome nalazi smisao svakoga poziva.

Luigi je pak postavio pitanje o poslušnosti Petrovom nasljedniku i o tome zašto nam je danas teško gledati na Crkvu kao na Majku koja, unatoč svojim ranama, uvijek prima i ljubi svoju djecu.

Papa je podsjetio da je Isus od početka oko sebe okupljao zajednicu u kojoj se nadvladava ono što ljude inače razdvaja. Oko Isusa muškarci i žene postaju braća i sestre, premda se možda izvan njega nikada ne bi susreli niti živjeli zajedno. Upravo to čudo zajedništva Crkva je pozvana nastaviti ostvarivati i danas, osobito u društvima obilježenima brojnim vidljivim i nevidljivim zidovima.

Crkva je, rekao je Sveti Otac, pozvana biti Kristovo Tijelo, očitovati njegov život i slijediti njegov primjer te živjeti snagom koja ne ponižava, nego podiže. Tim je putem išao i sveti Franjo: **ne gospodariti, nego služiti; ne prisvajati, nego primati; ne zadržavati za sebe, nego darivati drugima.** Svatko od nas ima svoje mjesto na tom gradilištu koje nikada nije dovršeno, različite odgovornosti i različite pozive, ali svi hodimo zajedno.

Nakon susreta mladih sa Svetim Ocem uslijedila je svečana sveta misa u bazilici Svete Marije Anđeoske. Na slavlju su pjevali i naši hrvatski novaci, a uz mnoštvo svećenika koncelebrirala su i sva trojica ministara generala triju franjevačkih redova.

Noseći u sebi snažan poziv da vjera ne ostane tek na riječima, nego postane život, mladi su se nakon dana provedenih na izvorima franjevačke karizme vratili svojim domovima osnaženi duhovnim mirom, novim prijateljstvima i radošću susreta.

U Asizu su još jednom mogli otkriti ono što je sveti Franjo vlastitim životom pokazivao: da Evanđelje počinje preobrazbom srca, ali se ne zaustavlja u njemu. Ono čovjeka šalje drugima – da služi umjesto da gospodari, da gradi mir ondje gdje postoje podjele, da se približi onima koji ostaju na rubu, da čuva stvoreni svijet i da vlastitim životom pokaže kako je moguće živjeti jednostavno, slobodno i radosno.

Uz pjesmu i molitvu vratili smo se svojim domovima, zahvalni za sve primljeno i sigurni da će iskustvo Asiza u našim mladima nastaviti donositi plodove. A riječi koje su tijekom ovih dana toliko puta odzvanjale ostaju možda i najjednostavniji sažetak svega proživljenoga: „Idi!“ i „Djela, ne riječi.“