Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša za đakone zaredio devetoricu kandidata

24. 10. 2026 u 16:40

Nadbiskup Kutleša novozaređenim đakonima: “S Kristom na pučinu”

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je u subotu 24. listopada misno slavlje u Zagrebačkoj katedrali tijekom kojega je za đakone zaredio devetoricu kandidata. Koncelebrirali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško, mons. Mijo Gorski, mons. Marko Kovač i mons. Vlado Razum, redovnički provincijali te brojni okupljeni svećenici.

Kandidate za red đakonata predstavio je rektor Bogoslovije biskup Razum, nakon čega su petorica dijecezanskih i četvorica redovničkih kandidata izrekli svoj “Evo me!”.

HOMILIJA
Tumačeći naviješteno evanđelje u kojem Isus poziva prva četiri apostola, nadbiskup Kutleša u homiliji je đakonima rekao da Krist ne traži savršenu lađu, već lađu u koju smije ući. “Danas Gospodinu predaješ sebe, čovjeka kakav doista jesi. U toj predanosti ima mjesta za tvoje sposobnosti, ali i za ono u čemu ćeš trebati pomoć. Krist će djelovati po tebi; trebat ćeš mu dopuštati da djeluje i u tebi”, poručio je Nadbiskup.

“Ubrzo ćeš osjetiti koliko je lako službu ispuniti poslovima. Ljudi će te trebati, obveze će dolaziti jedna za drugom. Može se dogoditi da cijeli dan govoriš o Bogu, a da njemu nisi rekao gotovo ništa. Izvana sve izgleda uredno, ali čovjek polako počinje davati samo iz vlastitih zaliha. One se prije ili poslije potroše”, rekao je Nadbiskup naglasivši ređenicima da molitva pripada srcu njihove službe i dodao: “Isus se poslužio Petrovom lađom kako bi govorio mnoštvu. Neka se posluži i tvojim životom. To je velika čast, ali i svakodnevni poziv da mu se iznova staviš na raspolaganje.”

Nadbiskup je pojasnio da Isus traži od Petra da se vrati poslu od kojega je još uvijek umoran te da je umoran i od neuspjeha u poslu. Međutim, izdvaja i Petrove riječi ali na tvoju riječ bacit ću mreže (Lk 5,5). Rekao je da je to odgovor čovjeka koji vjeruje Isusu i poručio đakonima da će i oni doživjeti prazne mreže: “Razgovarat ćeš s čovjekom kojemu želiš pomoći, a činit će se da se ništa nije promijenilo. Pripremit ćeš homiliju, a nećeš znati je li dotaknula ijedno srce. U zajednici ćeš susresti teškoće za koje si mislio da će ih biti lakše riješiti. Tada se čovjek lako zaštiti ravnodušnošću. Kristov poziv na pučinu čuva nas od takva povlačenja. On traži da ostanemo spremni ljubiti i kada se plod ne vidi. To nije tvrdoglavo ponavljanje istoga, nego vjernost koja pošteno preispituje vlastite postupke, prima savjet i ponizno priznaje da nešto možda treba učiniti drukčije.”

Govoreći nadalje o njihovoj službi Nadbiskup je đakonima rekao da ređenjem ne prestaju biti učenici. “Trebat ćeš se obraćati, primati oproštenje i dopustiti da te netko pouči. U Crkvi ćeš susretati ljude čija će te tiha vjera posramiti i obogatiti. Starija osoba koja godinama skrbi za bolesnoga supružnika može ti pokazati što znači vjernost. Netko tko je prošao kroz veliku nevolju može te naučiti kako se sluša čovjeka koji trpi. Njihovo iskustvo primit ćeš ako ne pomisliš da zbog svoje službe uvijek moraš imati posljednju riječ”, kazao je mons. Kutleša podsjećajući da je i Isus poznavao Petrovu grešnost pa ga ipak pozvao.

Pozvao je Nadbiskup ređenike na zajedništvo sa svećenicima i biskupima u đakonskoj službi povezujući s apostolima koji su morali pozvati ribare iz druge lađe da im pomognu izvaditi ulov. “Obećanje poštovanja i poslušnosti koje ćeš danas dati nije gubitak slobode, nego jamstvo da nećeš služiti sam niti služiti sebi”, kazao je mons. Kutleša.

Govoreći o poslanju, Nadbiskup im je poručio da kada slavlje završi ponesu sa sobom prizor s jezera iz evanđelja. “U njemu ćeš jednoga dana prepoznati vlastiti umor, drugoga dana prazne mreže, a katkada Petrovu i vlastitu potrebu: priznati pred Gospodinom svoju slabost. Tada se sjeti najvažnijega: Isus je ušao u lađu prije nego što su se mreže napunile. Njegova blizina ne počinje tvojim uspjehom. On ti dolazi i onda kada nemaš što pokazati, osim spremnosti da ponovno poslušaš njegovu riječ”, ohrabrio je nadbiskup Kutleša đakone na kraju homilije.

Nakon homilije ređenici su dali svoja obećanja, a zatim su položili svoje ruke u ruke Nadbiskupa i obećali mu svoju vjernost i poslušnost. Uslijedila je prostracija ređenika i litanije svih svetih. Nadbiskup je zatim u šutnji položio ruke na glavu svakoga ređenika. Nakon polaganja ruku slijedila je posvetna molitva đakonskog ređenja, a đakoni su potom obukli liturgijsko ruho – štolu i dalmatiku, u čemu su im pomagali svećenici koji su ih pratili tijekom njihove formacije.

Đakoni su potom iz ruku Nadbiskupa primili evanđelje, nakon čega je uslijedio cjelov mira uz riječi “Mir tebi”, čime Nadbiskup đakone pozdravlja i prima za svoje suradnike. Nakon obreda ređenja nastavljeno je misno slavlje euharistijskom službom.

U prinosu darova sudjelovali su članovi KUD-a “Bistra”, Hrvatskog seljačkog pjevačkog društva “Podgorac” i KUD-a “Sveti Juraj” Draganić.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu pod ravnanjem maestra Dražena Kurilovčana i uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.

Sveti red đakonata primili su:

Za Zagrebačku nadbiskupiju: