Kruh uskrsne radosti u vremenu gladi srca: podjela blagdanskog ručka u našoj Pučkoj kuhinji

Na Veliku subotu, točno u podne, molitvom je započela vanjska podjela uskrsnoga ručka u Pučkoj kuhinji na Svetom Duhu – u tišini dana koji stoji između križa i uskrsne zore, ondje gdje se najdublje osjeti koliko je svijetu potreban i kruh i nada.

Jer siromaha je sve više. Lica su drugačija, ali potrebe iste – možda i dublje nego ikada. Sve je više onih koji ne traže samo obrok, nego pogled koji neće osuđivati, riječ koja neće raniti, ruku koja neće odgurnuti. U toj tihoj, ali bolnoj stvarnosti našega vremena, Pučka kuhinja ne postaje samo mjesto gdje se dijeli hrana, nego prostor u kojem se dijeli dostojanstvo, vraća izgubljena sigurnost i ponovno uči vjerovati da nitko nije zaboravljen.

Kao i svake godine, obroke su dijelili naši bogoslovi franjevaca konventualaca, zajedno s volonterima, ne samo kao služitelji hrane, nego kao braća koja zastaju, slušaju, osmjehuju se i ostaju. Jer ovdje se ne dijeli samo šunka, jaja, francuska salata, pince, sokovi i voda – ovdje se dijeli prijateljstvo koje zagrije, radost koja razvedri i mir koji polako zacjeljuje ono što život često rani.

Nitko nije otišao praznih ruku. Ali još važnije – nitko nije otišao neprimijećen.

U toj uskrsnoj gesti darivanja, ostvarila se i konkretna ljubav mnogih dobrotvora, među kojima na poseban način zahvaljujemo Bruni Lerotiću i inicijativi “Team nenormalnih”, koji su omogućili da blagdanski stol bude dostojan svakoga čovjeka. Njihova spremnost da se iznova odazovu i daruju ono najbolje od sebe ostaje snažno svjedočanstvo da dobrota još uvijek ima lice i ime.

I dok zahvaljujemo svima koji su donosili namirnice, sudjelovali i služili, u srcu nosimo onu jednostavnu, ali duboku istinu svetoga Franje da „dajući primamo.“

U tom darivanju, koje nadilazi hranu i prelazi u susret, zajedništvo i blizinu, rađa se Uskrs – tih, ali stvaran, u srcima onih koji su došli i onih koji su služili.

Doista, dobro je činiti dobro.