Šesti utorak sv. Antunu u bazilici na Svetom Duhu

U Župi sv. Antuna Padovanskoga na Svetom Duhu u okviru pobožnosti „13 utoraka sv. Antunu“, šestog utorka, 21. travnja, misno slavlje predslavio je o. Jeronim Adam Marin, prior benediktinskog samostana Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu na otoku Pašmanu i opat predstojnik Slavenske benediktinske kongregacije.

Na početku euharistijskog slavlja hodočasnice i hodočasnike te gledatelje i slušatelje, povezane preko prijenosa uživo, pozdravio je fra Ivan Marija Lotar, rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Posebnu dobrodošlicu izrazio je predslavitelju o. Jeronimu Adamu Marinu.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, predslavitelj je ukazao kako nam “današnja liturgija na oba stola, na stolu Riječi i na euharistijskom žrtveniku, prostire Krista, kruh života”, a kako bismo bili dostojni toga kruha, trebamo se skrušiti i moliti “Gospodina da i sami Njegovom milošću, Njemu suobličeni, postanemo kruh svojim bližnjima”.

Ističući rečenicu odnosno “bolje reći molitvu” iz Evanđelja (Iv 6, 30-35)  “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha , na početku homilije, o. Marin istaknuo je kako smo zbog te gladi “i mi ovdje danas sabrani. Te gladi koja je dio našega – biti čovjekom i koliko god nam ta glad bila neugodna, koliko god se borili protiv nje, ona nas iz dana u dan prati u korak, vjerno.  Ako je današnji dan možda i donio za trenutak malo sitosti  i osjećaj utjehe, već sutra opet nas budi zorom, izvlači iz pospanosti i potiče, tjera na rad, na novo traženje.” Pojasnio je kako je riječ o gladi “za smislom, za zajedništvom, prihvaćanjem, blizinom, istinom i ljepotom; možda jednom riječju jednostavno – glad za životom. Gladni smo onog života o kojem je sam Isus rekao – došao sam da život imate, u izobilju da ga imate.” Nadalje, propovjednik je rekao kako “ne čudi tolika lutanja, toliko promašaja u ljudskim životima” jer nam to izobilje, “ta punina nekako stalno izmiče iz ruku, a u dubini osjećamo i znamo da smo za nju stvoreni i da nam pripada” te se “teško nosimo s tom dubokom i snažnom čežnjom koja u nama uvijek želi i vapije – još”. O. Marin istaknuo je i da tu glad, “našu nedovršenost i neispunjenost” ne trebamo shvatiti tek kao ljudsku slabost, već bismo”u njoj trebali prepoznati i dar, volju Božju za nas. Zar nam je nije Gopodin upravo za to dao da nas dovede k Njemu, da Ga tražimo, da se borimo za život i da tako u toj borbi rastemo u svoj ljudskosti s darovima koje imamo. Tako raste u nama i žeđ za Bogom, želja za našim Bogom da ga naravno u konačnici jednog dana i nađemo, i da sebe nađemo zajedno s Njime, za Njegovim vazmenim stolom, u nebu, gdje će nas On posluživati i gdje će naša duša sita Ga biti.”

U nastavku, o. Marin podsjetio je na propovijed sv. Antuna Padovanskog, sastavljenu na blagdan Nevine dječice, koja nas podsjeća da na “tom ponekad teškom putu do punine nismo ostavljeni kao siročad” i “gdje nam donosi, mogli bismo reći, nauk o tri stola. Na njima nam Gospodin nudi, priprema sve što nam treba za život: zdravlje, okrijepu, osvježenje i lijek. Prvi je stol, reći će sv. Antun,  “Mensa Doctrinae”, stol učiteljstva, stol istine. Na tom stolu Gospodin nam poslužuje Riječ života i njome nas krijepi. Koliko nas je samo puta redak iz Evanđelja ili psalma, vratio u život i “bili smo spremni za jedan novi početak, ni sami ne znajući kako”, primijetio je propovjednik te podcrtao riječi psalmiste koje komentira sv. Antun “trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim”. Pojasnio je i tko su ti dušmani. “To su zablude, iluzije, ideologije koje nam se nude na policama najrazličitijih svjetonazora, ali i duhovnosti.”  U kontestu govora o Božjem vodstvu mudrošću riječi prema dubini istine, o. Marin istaknuo je kako nas Bog uči razlikovati, “reći će sv. Antun, ne samo dobro i zlo već, kako u jednom prijevodu čitamo – dobro i bolje.” Primjer za to jesu riječi iz pročitanog Evanđelja “Isus će Židovima reći: ‘Nije Vam Mojsije dao kruh, nego Otac moj daje vam kruh s neba.’; kao da im želi reći da su stali “zastali, tamo negdje na Mojsiju, u prošlome, u starome  u nečem što je nekad dano, a sada, sada vam daje Gospodin nešto bolje, veće dobro, daje vam kruh nebeski, samog Sina Božjega, sada je prostrt taj stol.”

U nastavku homilije, o. Jeronim Adam Marin govorio je o drugom stolu, stolu pokore – “Mensa paeniteantiae” Sv. Antun će reći: “ Vjerni dolaze za ovaj stol da žale zbog propuštenog i počinjenog, da ispovijede grijehe, da zadovolje onomu koga su povrijedili, da vrate oduzeto i od svoga daju potrebitima.” Predslavitelj je podsjetio kako je to stol za kojem uvijek ima mjesta i “nema gužve jer je ovo stol na kojem se najprije treba uprijeti prstom u sebe”, ali to je i stol gdje se ”u miru možemo nasititi Božjim milosrđem, umiriti svoju savjest, prvi se priznajući krivcima, prvi” i stol ”međusobnog praštanja” kao i “stol utjehe kada među nama nema pomirenja jer na ovom stolu se poslužuju i Kristove suze koje su oplakale sve naše tvrdoće i nezahvalnosti i sva naša nepraštanja”. O. Marin naglasio je i kako je u  bazilici sv. Antuna prostrt stol potpunog oprosta posebno u ovoj jubilarnoj 800. godini od preminuća sv.Franje.

Treći je stol euharistije – “Mensa Eucharistiae”. “Sveti Antun želi da ovom stolu pristupamo čvrste vjere, ponizno i pobožno te s najvećom pažnjom primamo što nam je na njemu posluženo, a poslužen nam je kruh života da ga blagujući  i sami postanemo takvi, Kristu slični, kruh – dobri kao kruh jedni drugima”, rekao je propovjednik osvrnuvši se zatim na čitanje (Dj 7,51 – 8,1a) gdje nalazimo “primjer u đakonu Stjepanu” koji “pada pod težinom svoga križa poput Isusa da nam otkrije snagu slomljenosti čovjeka. Pada pod kišom kamenja na koljena pred svojim neprijateljima, ali ne da u njih moli milost za sebe, nego da u Boga moli milost za njih. Kolike li snage. Isti ovaj Stjepan hraneći se vjerom u Isusa, narastao je do prvomučenika Kristove Crkve.”

Zaokružujući homiliju, propovjednik je, rezimirajući izrečeno o tri stola, poručio da sa stola “primamo sve što je potrebno za naš put, s kojih primamo svjetlo istine, čistoću srca i snagu ljubavi koja se dariva, a  tko je samo jednom okusio nešto s toga stola, htjet će, morat će, možemo reći, i druge privesti k tome stolu i to je činio sv.  Antun.” Ističući tako primjer sv. Antuna, predslavitelj je na kraju podsjetio i na Antunove noći provedene proučavajući Sveto pismo, moleći “ ne bi li barem koju zalutalu dušu, izgubljenu, zavedenu herezom privukao Kristu, istini. Kolike je vjernike i nevjernike doveo svojim propovijedanjem do kajanja, do suza radosnica, obraćene duše, duše koja je primila oproštenje. Kako je tek gorljivo branio, ispovjedao otajstvo euharistije.”

Na kraju, o.Marin, pozvao je da primijetimo kako nam ovaj nauk o tri stola, sv. Antun donosi tumačeći redak psalma 127  “sinovi će tvoji biti k’o mladice masline oko stola tvojega”. Sv. Antun kaže: “Zapazi da se ne kaže za stolom, nego oko stola. Oko ovih stolova trebaju biti svi kršćani poput nekoga koji brižno obilazi ono što želi vidjeti, a ne može do kraja, u punini proniknuti. Ostanimo, draga braćo i sestre, i mi takvi, ponizni i strpljivi oko Gospodnjih stolova. Učimo od Krista, pravoga Boga i pravoga čovjeka, koji je u sebi nedjeljivo nosio i božansku puninu i ljudsku glad. Učimo od Njega kako se podnosi glad, a da se ne podlegne napasti. U Njemu promatrajmo kako to ljudska glad i žeđ postaju izvorom milosti i istine. Glad i žeđ, čežnja i želja u našim srcima nisu prepreka između nas i Boga, nego put do Njega, a ako i ne možemo do kraja iskusiti puninu, od čežnje za njom ne smijemo odustati da ne bismo živi umrli. Neka nas u tom našem traženju punine, prati zagovor sv.Antuna, vjernog i moćnog zagovornika svih onih koji strpljivo kucaju i neumorno traže.”, zaključio je predslavitelj o. Jeronim Adam Marin

Sljedećeg utorka, 28. travnja, misno slavlje predslavit će fra Milan Gelo. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.