Duhovi i Duhovsko bdijenje
U noći s 23. na 24. svibnja, u kapelici Svetoga Duha održano je Duhovsko bdijenje koje je okupilo vjernike naše Župe u molitvi, tišini i zajedništvu pred svetkovinu Pedesetnice. Bdijenje je organizirao Franjevački svjetovni red, želeći upravo u noći iščekivanja Duha Svetoga otvoriti srca onoj istoj snazi koja je apostole iz straha povela u hrabrost, a zatvorenu dvoranu Posljednje večere pretvorila u početak života Crkve.
Kapelica Svetoga Duha tijekom cijele je noći bila ispunjena molitvom, pjesmom, razmatranjem Božje riječi i klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U ozračju sabranosti i duboke duhovne čežnje vjernici su pred Gospodina donosili svoje osobne nakane, obitelji, potrebe naše župne zajednice, ali i vapaj svijeta koji sve više traži mir, smisao i utjehu Duha Tješitelja. Posebnu je ljepotu bdijenju davala činjenica da su se tijekom noći izmjenjivale generacije vjernika, pokazujući kako Crkva i danas diše istim onim dahom Duhova koji ju je rodio.
Ovo molitveno bdijenje na osobit je način bilo povezano i s proslavom Dana samostana Svetoga Duha, koji je obilježen na samu svetkovinu Duhova, 24. svibnja. Svečano misno slavlje okupilo je brojne vjernike, župljane, suradnike i prijatelje samostana u zahvalnosti za sve milosti koje Gospodin po stoljećima izlijeva na ovo mjesto molitve, služenja i susreta. U duhu zahvalnosti nakon svete mise organiziran je i zajednički ručak za volontere naše Župe – za sve one koji često tiho i nenametljivo utkivaju svoje vrijeme, trud i ljubav u život župne zajednice.
Upravo je povezanost Duhovskog bdijenja i Dana samostana pokazala duboku istinu kršćanskoga života: Crkva živi ondje gdje se molitva pretače u služenje, gdje se klanjanje nastavlja u djelima ljubavi, a darovi Duha Svetoga postaju konkretna briga za drugoga čovjeka. Samostan Svetoga Duha već desetljećima ostaje takvo mjesto – prostor u kojem se susreću molitva i čovjek, šutnja i pjesma, oltar i svakodnevni život.
Na Duhovski ponedjeljak, jutarnja sveta misa slavljena je u kapelici Svetog Duha, kao spomen na nekadašnje veliko proštenje koje je prije izgradnje crkve sv. Antuna obilježavalo ovo mjesto i ovaj kraj.
Bdijenje i proslava Dana samostana ostavili su snažan trag u srcima okupljenih, kao podsjetnik da Duh Sveti i danas djeluje tiho, ali snažno, okupljajući zajednicu u vjeri, zahvalnosti i novoj nadi.
